Dubrovačani u srednjem vijeku Goraždanima prodavali so, a uvozili najbolju kožu i vosak iz Podrinja

Goražde se u srednjem vijeku razvilo kao jedan trg zahvaljujući svom geografskom položaju, saobraćajnici koja je povezivala Dubrovnik odnosno Jadransko primorje sa unutrašnjošću. Jedan od tih puteva nosio je naziv via Drina, a vodio je iz Dubrovnika prema Srbiji i čuvenom Carigradskom drumu.

Nije slučajno da su se upravo na ovom prostoru formirali veoma značajni trgovi zahvaljujući povoljnom položaju na putevima kojima su se kretali dubrovački trgovci u oba pravca. Tu su se također slivali svi agrarni i stočarski proizvodi iz čitavog kraja. Većina trgovine obavaljala se karavanskim putem, putovalo se danju, a noću odsjedalo u karavanskim stanicama ili šatorima. Goražde je po svom položaju bilo predodređeno za veće tržište i karavansku stanicu. Tako je i prvi pomen Goražda vezan za karavansku trgovinu 1376. godine, a već od 1389. godine Goražde, kao krajnje odredišna tačka, nalazi se u mnogobrojnim ugovorima o prijevozu robe.

"Zahvaljujući tome ovdje se razvio trg, na kojem ne samo da su se mijenjali viškovi proizvoda iz okolnih naselja već zaustavljale i karavane i zadržavale se u konačištima. Goražde se prvi put u izvorima i pominje pod tim nazivom vezano za karavan iz Dubrovnika 1376. godine i ovo je vrlo važna godina za historiju ovog grada jer je to prvi trag o gradskom naselju na ovom području. Trg označava mjesto na kojem se trgovalo, ali i naselje koje se formiralo oko trga i bilo je otvorenog tipa, nisu imali gradske zidine koje bi ih opasavale. Vremenom kako se Goražde razvijalo i postojalo značajan centar trgovine ukazala se potreba da se učvrsti i zaštiti, ali ni tad se nisu pravile zidine oko cijelog grada, već utvrđenje na uzvišenju koje je služilo kao neka vrsta osmatračnice, da upozori na eventualne opasnosti", ispričala je dr. Elmedina Duranović.

Iz ovog perioda nisu sačuvani materijalni ostaci, s obzirom da su građevine u srednjem vijeku bile uglavnom od drveta i vremenom su uništene, tako da se sa sigurnošću ne može potvrditi ni podatak da je stari trg Goražda izgorio u potpunosti i da je premješten na mjesto današnjeg Goražda gdje se razvilo novo gradsko naselje.

Oko 50 imena trgovaca iz srednjeg vijeka

"Istraživanja koja sam ja vršila zansivaju se na arhivskoj građi državnog arhiva u Dubrovniku gdje se čuva jako mnogo dokumenatta vezanih za cjelokupnu historiju srednjovjekovne Bosne, međutim negativna strana tih izvora je što su jednostrani, iz ugla Dubrovčana. Zahvaljujući njihovom arhivu mi zaista imamo mnogo podataka o Goraždu, sačuvano je 50- tak imena goraždanskih trgovaca iz srednjeg vijeka, to je sigurno tek dio onih trgovaca koji su postojali, živjeli i radili u tom periodu. Npr. braća Obradović, njih četvorica, od 1420. godine pojavljuju se ta imena u državnom arhivu u Dubrovniku i to kontinuiramo, a raspolagali su sa velikim kapitalom što znači da su bili značajni trgovci. Iz nešto kasnijeg perioda imamo porodicu Zlatarić itd, uglavnom trgovački poslovi su bili nekako familijarni ili su ta braća radila jer je bilo lakše kada se udruže jedan ili dva trgovca. Putovanja u Dubrovnik su bila zahtjevna, prodavanje sirovine iz Bosne, pa uzimanje robe od Dubrovčana, prenošenje u Goražde gdje se prodavalo zatim ponovno vraćanje u Dubrovnik da bi se isplatio dug koji je uzet da bi dobili tu dubrovačku robu", pojašnjava dr. Duranović.

Neki od njih su se toliko odomaćili u dubrovačkoj trgovačkoj sredini da su čak izabrani za građane Dubrovnika. Oni u prvom redu trgovali voskom, kožama i drugim stočarskim proizvodima, zatim žitom, crvcem, olovom i srebrom, a uvozili soli, tkanine, te druge proizvode. Svi podaci o predmetima trgovačke robe u rukama domaćeg stanovništva potvrđuju da je stanovništvo s trga Goražde, zajedno sa trgovcima Prače i Foče bilo najaktivniji trgovački element srednjovjekovne Bosne.

Nažalost srednjovjekovni arhivi u BiH nisu sačuvani, ali prema podacima iz dubrovačkih arhiva, iz Goražda, ali i BIH su se najviše izvozili stočarski i poljoprivredni proizvodi, a posebno cijenjeni bili su koža i vosak.

472 tovara soli

"Goražde i Foča su bili poznati po tome, a s druge strane iz Dubrovnika se najviše uvozila so, i najveće karavane sa soli upravo su bile dopremane u Goražde, jedan od takvih karavana je iznosio čak 472 tovara odnosno konja. To je ogromna kolona, gdje je na čelu kramar, vođa karavane, konji natovareni sa velikim količina masoli i svaki je imao po jednog čuvara naoružanog jer su karavani često napadani od drumskih razbojnika", ispričala je dr. Duranović.

Interesantno je da se u XV stoljeću za pojedina mjesta iz ove oblasti navodi češće da su de Drina nego de Bosna, a javlja se i poseban pojam Drinjanin za stanovnike ovog kraja.

Klix