Goraždanin Alen Hedo najavljuje proteste pred kantonom i Gradskom upravom zbog nezaposlenja

Tapšanje po ramenu i “svaka čast” su najveća priznanja koja se od vladajućih struktura daju osobama s invaliditetom, kaže Goraždanin Alen Hedo, mladić s cerebralnom paralizom, koji je u bezbroj navrata do sada oduševio javnost.

Uprkos brojnim, različitim preprekama, Hedo se školovao, završio je Pravni fakultet, položio vozački ispit, stažirao u MUP-u, kratko radio u obrazovanju... Nagrada za njegovu upornu borbu bila je - “svaka čast”.

Neispunjena želja

- To “svaka čast” se ne doručkuje, ne ruča i ne večera. Ne plaćaju se računi, ne toči gorivo, ne kupuju lijekovi. Ne ide se na godišnji odmor, pa se dani obično provode u kući. S vašim “svaka čast” se ne mogu oženiti, zasnovati porodicu - poručuje Hedo.

Razočaran, pisao je na brojne adrese, ali njegova želja da konačno dobije stalni posao i da živi od svoga rada ostaje neispunjena.

- Tako da ću, sve su prilike, uskoro izaći na ulicu, pred Kanton i Gradsku upravu. Dok mi ne daju angažman, kući ne idem. Ne treba mi funkcija, nije me sramota da košpice prodajem, ali neću više kući da budem - kaže Hedo.

„Prava osoba s invaliditetom“ tema su projekta „Zaštita ljudskih prava kao preduvjet inkluzivnog društva” Centra za društvena istraživanja “Global Analitika”. Istraživanje je, uz podršku Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, provedeno u posljednjih šest mjeseci.

- Uvidjeli smo koliko je borba za ljudska prava marginaliziranih osoba potrebna i dodatno otežana pandemijom koronavirusa - kaže projekt koordinator Eldar Abaz.

Problem kršenja ljudskih prava osoba s invaliditetom, dodaje Abaz, prisutan je od osnovnog obrazovanja do zapošljavanja.

Brojni izvještaji

- Prema brojnim izvještajima domaćih i međunarodnih organizacija, BiH nema zadovoljavajući nivo vladavine prava, a diskriminacija je postala sistemska. Ako sami službenici nisu informirani o pravilnom adresiranju i razgovoru o i s osobama s invaliditetom, šta onda možemo očekivati od neobrazovanih osoba, osim socijalnu isključenost, stereotipe i predrasude, sažaljenje. Ne možemo očekivati da osobe s invaliditetom imaju svoja prava i da se ona poštuju u društvu, ako oni koji bi trebali prvi da ih poštuju to ne rade. Sve dok takav režim vlada, dok državne institucije osobe s invaliditetom označavaju kao invalide, osobe s poteškoćama, retardacijom i drugim pogrešnim terminima, mi smo daleko od vrata Evrope - dodaje Eldar Abaz iz “Global Analitike”.

Naknade ispod minimuma

Mjesečne naknade osoba s invaliditetom su ispod minimuma, jer se njima ne mogu platiti ni računi, a kamoli imati dostojanstven život. Arhitektonske barijere, osim u saobraćaju i na putu do ustanova, prisutne su čak i na ulazima u većine državnih institucija.  

Goražde PRESS / Avaz